25. maštanja (uvjerenja) o sreći i vječnoj ljubavi
26. potreba da se pomaže (sažaljevanje i sakaćenje)
27. nesigurnost (da li želim ili ne želim taj odnos)
28. želim, a ne mogu izreći što mislim
29. kontrola odnosa
30. ugroženost vlastitog prostora
31. ambicija da budem ljepša, bolja, pametnija
32. ovisnost (materijalna…)
33. netolerantnost
34. krivnja kad ne ispunjavam očekivanja drugih
35. kako biti jednostavan/jednostavna u odnosu
36. strah od prepuštanja i nepovjerenje
37. strah od preuzimanja odgovornosti
38. strah od neuspjelog odnosa
39. ranjivost (kako prevladati)
40. stalno vaganje i uspoređivanje (dajem da bi mi to vratio uz dobre kamate)
41. dokazivanje drugima da vrijedim
42. seks – želja i strah
43. utjecaj prošlih iskustava u sadašnjosti
44. strah od fizičkog dodira
45. egoizam (biti u centru pažnje)
46. kratko zadržavanje u odnosu (na prvi problem ili nesviđanje – BIJEG)
47. ponavljanje starih obrazaca
48. ideja kakva bi trebala biti druga osoba
Odgovore na ova pitanja može dati samo unutarnji rast– MEDITACIJA
Ona otkriva naše biće i odražava stvarnost kakva jeste, a naš UM i EGO su zastor između nas i stvarnosti.
MEDITACIJA je pokušaj da stavimo UM u stranu i vidimo stvarnost, jer mi imamo prirodno mogućnost gledanja u “OGLEDALO” (u svemu što gledamo – gledati sebe), ali tek kad uklonimo zagađenosti.
Možemo imati IDEJU o sebi u odnosu, ali to nema veze sa stvarnošću i upravo ta kriva slika ometa ODNOŠENJE sa sobom i drugom osobom.
Čovjek stvara ODNOS s drugom osobom najčešće STATIČNO, a on bi trebao biti ODNOŠENJE, što podrazumijeva PROMJENE, DINAMIČNOST, jer ODNOS bi trebao biti NEPOZNANICA, nesiguran i bez ikakve garancije. Ali čovjek stvara film kakav će ODNOS biti. U stvarnosti se, nakon nekog vremena, film mora raspasti (“Obećaj mi za cili život kakav ćeš biti”, “Izdala si me, prevarila, a drugačije smo si obećali.”
ODNOS je veliki misterij, a mi ga postavimo kao igru u DJEČJEM VRTIĆU. Dolazimo u kontakt sa živim stvorenjima, koji ni sami sebe ne poznaju. Jer, ako čovjek počne vidjeti sebe iznutra (+ i -) počinje prirodno biti tolerantniji, razumije više i druge, i počinje biti zainteresiran za svoje promjene.
Kada bi to radio i drugi partner ne bi trebali ništa trebali tražiti (UVJETOVATI) drugoga – mi bismo samo međusobno DIJELILI.
Naš pristup u odnosu se uglavnom svodi na UŽITAK, UDOVOLJAVANJE svojim stavovima i NAVIKAMA, a ne služi onome čemu treba: RASTU i TRANSFORMACIJI.
Jer tada živimo uvijek s “NOVOM” osobom, tada smo ŽIVI i NEOBIČNI i ne trebamo nadopunjenje, i užitke tražiti u stalno nečem NOVOM, IZVANJSKOM.
Odlična tema, pozdrav.
Hvala! Da ,na tu temu rijetki prolaze na ispitu,svi se spotičemo i tapkamo u mraku…